Bradavice spadaju u najčešće zarazne bolesti kože dječje dobi i vide se u oko 10% djece.

Prava incidencija je vjerojatno veća obzirom da bradavice mogu i spontano (bez terapije) nestati. Gotovo svaki čovjek do dvadesete godine života ima najmanje jednu bradavicu na koži. Bradavice potiču djelomični imunitet koji djeluje kao zaštita od infekcija u budućnosti.

Patogeneza

Bradavice uzrokuje humani papiloma virus (HPV). Mogu se javiti na bilo kojem dijelu kože ili sluznice. Postoji preko 100 tipova HPV-a koji mogu uzrokovati različite kliničke slike na različitim djelovima kože (sluznice). “Obične bradavice” su najčešći klinički oblik HPV infekcije djece. Posljedica su infekcije s  HPV-om tipa 1,2,4,7 dok su zaravnjene bradavice  uzrokovane HPV-om tipa 3 ili 10.

Bradavice najčešće nastaju kao posljedica izravnog kontakta. Mogu nastati i kao posljedica kontakta sa zaraženim predmetima/ površinama kao npr. hodanje bez obuće. Samoprijenos (autoinokulacija), odnosno prijenos sa jednog na drugo mjesto na koži kod zaražene osobe je vrlo česta pojava. Inkubacija traje od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci i ovisi o brojnim čimbenicima. Dva najbitnija čimbenika su: imuloški status i stanje kože. Dermatitis, odnosno upale kože dozvoljavaju HPV-u lakši ulazak u kožu.

Klinička obilježja

U djece se bradavice najčešće vide na prstima i nadlanicama. Rane promjene su pojedinačne i oštro ograničene, u boji kože, glatke površine. Rastu brzo i poprimaju hrapavu (papilomatoznu) površinu. Kod starijih bradavica se vide karakteristične sitne, crne točke koje predstavljaju trombozirane kapilare u papilarnom dermisu.

Bradavice na stopalima su gotovo uvijek ravne u početku. Usljed jakog mehaničkog pritiska; vremenom se iznad njih stvara zaštitno zadebljanje . Ponekad se spajaju  čineći mozaik.

Zaravnjene bradavice se klinički manifestiraju se kao male izbočine, glatke površine promjera 1-4 mm, u boji kože. Smještene su najčešće na licu ali se mogu vidjeti i na nadlanicama i potkoljenicama.

Simptomi

Bradavice na stopalima su često bolne i otežavaju hod.

Na ostalim dijelovima tijela, bradavice su rijetko praćene subjektivnim simtomima; osim svrbeža, koji se javlja iznimno.

Zaravnjene bradavice uglavnom predstavljaju isključivo kozmetski problem.

Dijagnoza

Dijagnozu obično postavlja sam pacijent ili roditelj zbog karakterističnog kliničkog izgleda. Dijagnostički, ponekad, kod bradavica na stopalu je bitno ukloniti hiperkeratotičnu naslagu (zadebljanu kožu) kako bi ih razlikovali od natisaka.

Liječenje

Općenito se male bradavice bez subjektivnih simptoma ne liječe zbog mogućnosti spontane regresije (nestanka).

Odluka o terapijskom izboru ovisi o mjestu, broju i tipu bradavice, te o dobi djeteta.

Oblici terapije:

  1. Keratolitička (mehanička) terapija

Najlakši i za pacijenta najmanje bolan oblik terapije: salicilna kiselina u obliku kolodija ili debelog flastera. Nakon keratolitičke terapije posebnim nožem ili skalpelom se uklanja rožnati (“mrtvi”) dio kože.

  1. Nakon uklanjanja rožnatog dijela samu bradavicu se može tretrati brojnim terapijskim sredstvima: antralin pastom, glutaradehidom, podofilinom, 5-fluorouracilom, imiquimodom, tretinoinom, mravljom kiselinom, krioterapijom, laser terapijom ili kirurški.

Sistemska terapija

Primjenjuje se kada se lokalna terapija ne može primjeniti (previše bradavica, problem smještaja bradavica). Primjenjuje se cimetidine ili dimepranol-inozin. Cimetidin je antihistaminik koji bolikira H2 receptor. Koristi se u dozi 20-40 mg/kg podijeljeno u 3-4 dnevne doze tijekom 4-8 tjedana. Dimepranol-inozin je imunološki stimulator koji se koristi rijetko i to kod upornih bradavica, koje nisu reagirale na  ranije terapijske pokušaje.

Ostale mjere

Važno je napomenuti da su bradavice zarazna bolest kože, kako bi se u kućanstvu poduzele mjere za sprječavanje širenja. Preporuča se izbjegavati korištenje istih ručnika, obuće, sapuna i ostalih predmeta koji dolaze u kontakt s bradavicama.  Ukoliko se dijete bavi kontaktnim sportovima, bradavice se  preporuča prekriti.