Genitalni herpes je česta spolno prenosiva bolest uzrokovana herpes simplex virusom.

Uzročnik genitalnog herpesa je većini slučajeva Herpes simplex virus, tip 2 – “HSV tip 2”, dok je  u manjem postotku  slučajeva uzročnik  Herpes simplex virus, tip 1 – “HSV tip 1”.

Udio genitalnih infekcija izazvanih labijalnim tipom virusa (HSV 1) u stalnom je porastu vjerojatno kao odraz promijenjenih navika u spolnom ponašanju i značajnog porasta oralno-genitalne ekspozicije.

Genitalni herpes se prenosi spolnim kontaktom (oralnim, vaginalnim, analnim). Rizik širenja infekcije je najveći kada su vidljivi znaci aktivne bolesti.  Ne postoji mogućnost zaraze nakon kontakta sa zaraženim predmetima.

Računa se da je oko 30% odraslih zaraženo s herpes virusom tip 2, dok se tek u oko polovice zaraženih tijekom vremena pojave  simptomi bolesti. Vrijeme inkubacije (vrijeme od kontakta do nastanka simptoma) iznosi 3 – 8 dana.

Nakon prvog izbijanja bolesti (primarna infekcija herpesom) virus se smješta u živčane ganglije donjeg dijela kralježnice, gdje može ostati pritajen više mjeseci ili čak godina (latentni stadij). Česta je pojava recidiva – ponovnog izbijanja simptoma (sekundarna infekcija herpesom), a usljed perineuralnog širenja virusa, bolest može izbiti pri tome i na više mjesta.

Recidiv je najčešće potaknut stresnim situacijama, bolešću, sunčevim svjetlom, oralnim kontraceptivima.

Virus se može tijekom poroda prenijeti na novorođenče, pa se kod majki sa čestim recidivom genitalnog herpesa preporuča porod dovršiti carskim rezom.

Simptomi: Čak i u slučaju izloženosti virusu herpesa, većina pacijenata neće nikada razviti simptome, niti posumnjati da u sebi nose virus. Znanstvena istraživanja žena koje su u vrlo velikoj opasnosti da će se razboljeti od spolno prenosivih bolesti zapravo pokazuju da su 47% ovih žena nositeljice virusa, iako je tek jedna polovica od njih imala simptome.

Simptomi su osobito izraženi u slučaju primarne infekcije, a manifestiraju se peckanjem uz nelagodni osjećaj napetosti kože (sluznice) u predjelu spolovila i nastanakom mjehurića, koji unutar dan-dva pucaju ostavljajući sitne, bolne erozije sluznice ili kože, uz nerijetko povišenu tjelesnu temperaturu. Erozije (defekti kože, ranice) zarastaju tijekom deset do dvadeset dana. Najčešće su kod žena zahvaćeni: rodnica, stidne usne, stražnjica, anus i bedra. Simptomi u recidivima su obično blaži nego u primarnih infekcija i kraćeg su trajanja ( prosječno 10 dana). Promjene na spolovilu obično prati povećanje i bolnost limfnih čvorova u preponama, kao i bolovi, odnosno peckanje kod mokrenja.

Dijagnoza se postavlja pregledom (dermatovenerologa ili ginekologa), a potvrđuje:

  1. izolacijom virusa iz mjehurića
  2. serološkom pretragom (dokazom IgM protutijela u krvi)-pouzdani podaci se dobivaju samo u slučaju primarnih infekcija
  3. PCR metodom
  4. Tzank testom

Diferencijalna dijagnoza: Potrebno je isključiti bolesti koje mogu dovesti do nastanka “ranice” na spolovilu (sifilis, ulcus molle, trauma…)

Liječenje:  Primjenjuju se  3 antiviralna lijeka koji se uzimaju kao peroralna terapija (tablete, kapsule):  acyclovir, valacyclovir ili famciclovir.  Doza i trajanje liječenja ovisi o učestalosti recidiva i o težini kliničke slike.

Kod primarne infekcije provodi se  terapija u trajanju od  7 do 10 dana.

Supresivna terapija se preporuča ukolko se genitalni herpes javi više od 6x godišnje. Prednosti supresivne terapije je smanjenje učestalosti i skraćenje trajanja svake pojedine epizode genitalnog herpesa, kao i smanjenje rizika prijenosa genitalnog herpesa na nezaraženog partnera. Terapija se primjenjuje tako da se prolongirano uzimaju niske doze antiviralnog lijeka.

U lokalnoj terapiji se primjenjuju antiseptičke kupke i antibiotske masti. Lokalna primjena antiviralnih krema kod genitalnog herpesa danas je gotovo potpuno napuštena.