HPV

HPV genitalna infekcija

HPV infekcija je spolno prenosiva bolest koju izaziva HPV – humani papiloma virus.

Procjenjuje se da 50% ukupne populacije i 80 – 100% populacije u dobi između 18 i 25 godina pri spolnom odnosu dolazi u kontakt s HPV virusom, dok svega oko 30%  razvija simptome infekcije. Razlog tomu je  tzv. samoizlječenje,  koje uvelike ovisi o stanju imunološkog sustava pojedinca.

Prema genotipu,  kod HPV  infekcije razlikujemo  dvije podskupine virusa: niskorizični i visokorizični tip.

Prisustvo niskorizičnih – “low risk” HPV podtipova (6, 11, 41, 43, 44) izaziva pojavu genitalnih bradavica ili kondiloma koje su zarazne i prenose se spolnim odnosom.

Visokorizični – “high risk” podtipovi HPV virusa (16, 18, 31, 35, 39, 45, 51, 52, 56) opasni su utoliko što se povezuju s pojavom abnormalnosti epitela  i mogućnošću nastanka karcinoma.

Čimbenici rizika

Slabljenje imunološkog sustava uslijed kroničnog emocionalnog stresa, loše prehrane, uživanja alkohola i posebice, pušenja, može biti razlogom promjena u imunološkom odgovoru, koje potiču aktivnost virusa.

Pušenje predstavlja najznačajniji čimbenik rizika u nastanku HPV infekcije.

Pušači  imaju  nižu razinu antioksidansa. Istraživanja pokazuju i do  66% manju razinu beta karotena koji uz manjak vitamina B skupine i folne kiseline igra bitnu zaštitnu ulogu u obrani od HPV infekcije.

 Oralni kontraceptivi  mogu povećati vjerojatnost nastanka HPV induciranog karcinoma, iako točan mehanizam nije do kraja razjašnjen. Studije pokazuju da je u skupini HPV pozitivnih žena uzimanje oralnog kontraceptiva tijekom 5-9 godina povezana  s 1.7 puta većim rizikom nastanka karcinoma cerviksa, a tijekom 10 i više godina s čak 4.5 puta većim rizikom.

Klinička slika i simptomi

Kod HPV infekcije uzrokovane niskorizičnim podtipovima, simptomi mogu biti odsutni a ukoliko  su prisutni javljaju se u sljedećim kliničkim oblicima:

Condylomata acuminata ili genitalne bradavice je najčešći klinički oblik HPV infekcija.

Promjene se mogu javiti kao pojedinačne ili multiple papule u predjelu penisa, vulve, cervixa, vagine, perineuma ili analne regije.

Buschke-Lowenstein tumor: veliki kondilom s histološkim obilježjima lokalne destrukcije i invazije bez metastaziranja. Ovi kondilomi su nalik karfiolu i smješteni su perianalno ili rjeđe na glansu penisa.

Condylomata plana: pigmentirane crveno-smeđe bradavičaste papule poznate pod nazivom Bowenoidna papulosa imaju histološki arhitekturu kondiloma sa znakovima karcinoma in situ.

Najčešće se u muškaraca vide na glansu ili korpusu penisa; u žena oko stidnih usana, u preponama i perianalnoj regiji.

Od subjektivnih simptoma uglavnom se javlja svrbež, dok se kod prisustva većeg broja kondiloma mogu javiti krvarenje i bol.

Anogenitalni karcinom

Postoji uska povezanost između onkogene HPV infekcije i skvamozne intraepitelijalne lezije cervixa, anusa, vulve, penisa i vagine.

Danas se sa sigurnošću zna da će 15% HPV infekcija progredirati prema cervikalnim intraepitelijalnim neoplazijama (CIN) ili cervikalnom karcinomu unutar 2-3 godine ako se ne liječe.

Dijagnostika:

Klinički pregled: inspekcija

Octena kiselina: Premazivanje HPV uzrokovanih promjena razrijeđenom octenom kiselinom (3 do 5%) dovodi do pojave karakteristične bijele boje koja je posljedica koagulacije epitelnih stanica.

Citologija:

Papanicolaou test je citološka metoda koja se rutinski primjenjuje za otkrivanje HPV-om uzrokovane bolesti cervixa i vagine. Prisutnost koilocita uz nuklearnu atipiju i odgođenu maturaciju na citološkom nalazu znaci su HPV infekcije i dobro koreliraju s prisutnošću HPV DNA sa PCR. Citološki Screening analne HPV infekcije se preporuča u homoseksualnih muškaraca i žena s HPV infekcijom genitourinarnog trakta.

Liječenje

Ne postoji univerzalni lijek za HPV infekciju, niti je svaku HPV infekciju nužno liječiti.

Najviše nade u primarnoj prevenciji  HPV infekcije i njezinih posljedica polaže se na cijepljenje.

Kod pojave manifestnih promjena izazvanih HPV virusom (kondilomi i cervikalna displazija)- liječenje je nužno.

Postupak liječenja kondiloma može biti zahtjevan, posebice kod osoba oslabljenog imuniteta.

Kondilomi se najučinkovitije  uklanjaju kirurškim putem: kiretažom,  krioterapijom, elektrokauterom. Laser uklanjanje kondiloma gubi na popularnosti zbog moguće infekcije dišnih puteva HPV virusom tijekom samog tretmana, te je stoga kod laser uklanjanja HPV promjena obvezna primjena evakuatora dima.

Druga mogućnost je lokalno premazivanje imunomodulatorima ili citotoksičnim preparatima.

Od imunomodulatora se koriste imiquimod i interferon alfa  i to primarno za liječenje vanjskih anogenitalnih bradavica.

Imiqimod ostvaruje svoj antiviralni učinak djelujući na stanični imunitet.  U obliku je kreme i primjenjuje se  3x tjedno tijekom 16 tjedana. Prednost mu je niska stopa recidiva (< 20%). Nedostatak je  nuspojava u obliku "flu like" sindroma (temperatura uz simptome gripe).

Citotoksični preparati koji pokazuju dobar učinak u liječenju spolnih bradavica zahvaljujući svom antiproliferativnom učinku su: podofilox, podophyllin, i 5-fluorouracil (5 FU).

U ovu skupinu spadaju i kemo-destruktivni i keratolitički preparati poput salicilne kiseline,  trikloroctene (TCA), i bikloracetične (BCA) kiseline.

Novost u liječenju spolnih bradavica rezultat je istraživanja provedenog tijekom 2008/2009.godine u južnoj Americi.  Skupina znanstvenika iz Argentine je opsežnom studijom koja je obuhvatila 502 odrasle osobe s genitalnim bradavicama potvrdila učinkovitost  sinekatehina, ekstrakta lista zelenog čaja, u liječenju spolnih bradavica.Poznato je da zeleni čaj ima antioksidativna svojstva. Nova istraživanja ukazuju da ima i snažnu imunomodulacijsku i protuvirusnu aktivnost. Mast koja sadrži sinekatehine je prva biljna mast odobrena od FDA za liječenje spolnih bradavica. Terapija se primjenjuje 3 puta na dan tijekom najdulje 16 tjedana. Nije poželjna primjena u trudnoći, za vrijeme dojenja i na otvorene rane.Kod velikih (gigantskih) bradavica, preporuča se prethodno smanjiti veličinu bradavica jednim od kirurških zahvata,  potom započeti liječenje s masti koja sadrži sinekatehine.

Dodaci prehrani u liječenju spolnih bradavica:

Probiotici su živi  mikroorganizmi koji mijenjaju sastav i metaboličku aktivnost crijevne mikroflore s jedne strane i  utječu na imunološki sustav s druge strane. Najučinkovitiji probiotici u liječenju HPV infekcije su bifidobacterium adolescentis i lactobacilus acidofilus, popularni “acidofil” . Aktivnost probiotika  pospješuju prebiotici, posebice inulin.

Primjena probiotika se preporuča prije svega  peroralno u vidu kapsula, praha, tableta i u tekućem obliku kao mliječno kiseli napici tipa jogurta, ali  i lokalno u vidu vaginalnih supozitorija.

U  borbi protiv HPV infekcije, posebice njenog kroničnog oblika, holistička medicina preporučuje mnogobrojne komplementarne i alternativne mjere. Dosadašnja iskustva ukazuju da bi od značajne koristi moglo biti: redukcija stresa, prestanak pušenja, zaštićeni spolni odnos i prestanak uporabe oralne kontracepcije.

Zdrava i uravnotežena prehrana, upotpunjena dovoljnim količinama probiotika, folne kiseline  i antioksidansa (posebice beta karotena, C i E vitamina) dokazala se benefitnom u liječenju kroničnih i upornih HPV infekcija.