Pelenski dermatitis

Pelenski dermatitis općeniti je naziv pod kojim se podrazumijevaju upalne promjene kože pelenske regije. U pedijatrijskim ordinacijama vidi se kod 10 – 20% dojenčadi. Može se javiti već kod dojenčeta od jednog tjedna, ali se najčešće vidi u dobi od 9 do 11 mjeseci.

Pelenski dermatitis nastaje zbog međusobna djelovanja vlaženja kože, urina, stolice i trenja.

Zbog djelovanja kemijskih iritansa (stolica, urin) i mikroorganizama (najčešće gljivica Candida albicans ili bakterija) na koži pelenske regije nastaje upala.

Mnogobrojni čimbenici (proljevaste stolice, antibiotici, neke prehrambene namirnice) mogu pospješiti nastanak pelenskog osipa.

Dojenčad na prehrani majčinim mlijekom rjeđe ima pelenski osip od dojenčadi koja je na prehrani mliječnim formulama.

Izgled promjena

Može varirati od crvenila bez simptoma do bolnih ljuskavih erozija. Obično se javlja na konveksnim plohama na stražnjici koje su u izravnom dodiru s pelenama. Mogu biti zahvaćeni i predjeli donjeg trbuha, genitalija i bedara. Sami pregibi (prepone) obično su pošteđeni.

Liječenje

Najvažniji dio terapije jest tzv. “zračenje”, to jest provođenje što većeg dijela dana bez pelena.

Koje pelene primjenjivati?

Smatra se da su jednokratne pelene specifično dizajnirane da eliminiraju čimbenike koji potiču nastanak pelenskog dermatitisa. Ove pelene imaju apsorbirajući gel koji upija do 80% sadržaja. Time se smanjuje izloženost kože vlazi i kemijskim iritansima. U posljednje vrijeme postoji trend primjene pamučnih pelena.

Bez obzira na koji se tip pelena odlučili, savjetuje se česta promjena pelena.

Pretjerano čišćenje kože pelenske regije, posebice vlažnim rupčićima, pojačava iritaciju i otežava liječenje pelenskog dermatitisa.

Umjereno pranje mlakom vodom i nježno brisanje ručnikom uz povremenu primjenu blagih sapuna bez konzervansa i mirisa temelj su higijene pelenske regije.

Lokalna barijera

Preparati u obliku masti i pasta smatraju se prvom linijom liječenja i prevencije pelenskog dermatitisa. Primjenjuju se kod svake promjene pelena, i to u debelom sloju. Ti preparati predstavljaju fizikalnu barijeru između kože i uzročnih čimbenika. Istodobno smanjuju trenje.

Najčešće se u tu svrhu upotrebljavaju preparati koji sadržavaju bijeli petrolatum (vazelin), cinkov oksid ili oboje. Pojedini preparati sadržavaju lanolin, parafin ili dimetikon.

Lokalne preparate koji sadržavaju mirise, konzervanse i ostale sastojke koji imaju iritirajući ili alergeni potencijal treba izbjegavati. Proizvode koji sadržavaju bornu kiselinu, kamfor, fenol, benzokain i salicilate također treba izbjegavati zbog moguće sistemske toksičnosti.

Primjena pudera ne preporučuje se. Iako mogu smanjiti trenje i vlažnost kože, puderi imaju važan rizik respiratorne aspiracije.

Protugljivični preparati

Kao što je nistatin, klotrimazol, mikonazol i ketokonazol učinkoviti su u lokalnom liječenju kandidom uzrokovanog pelenskog dermatitisa. Ti se preparati primjenjuju ispod masti ili paste koja se inače koristi za njegu 2 do 3 puta na dan dok crvenilo ne nestane.

Niskopotentni kortikosteroidi

Upotrebljavaju se kod težih oblika pelenskog dermatitisa u malim količinama, tijekom kratkog vremena. Zbog veće apsorpcije kod zatvorenih dijelova kože, preporučuje se primijeniti najslabije, nehalogenirane lokalne kortikosteroide. Terapija se provodi dva puta na dan najdulje tjedan dana.

Kombinirana terapija, kortikosteroid i protugljivično sredstvo ne preporučuje se za pelensko područje.

Antibiotici

U slučaju sekundarne bakterijske infekcije preporučuje se primjena lokalnih antibiotika. Najčešće se primjenjuje mupirocin za liječenje stafilokoknih infekcija kože.

Kod perzistirajućih pelenskih dermatitisa savjetuje se isključiti imunodeficijencije i druge bolesti, kontrolirati vrijednosti šećera u krvi i serumske vrijednosti cinka.